Uvod
Napad gihta ponekad se pojavi bez jasnog upozorenja, ali kod nekih osoba određene navike, hrana, alkohol, dehidracija ili promjene zdravstvenog stanja mogu povećati vjerojatnost pogoršanja.
Zbog toga se osobe koje imaju giht često pitaju: što pogoršava giht i može li se napad spriječiti izbjegavanjem određenih okidača?
Važno je znati da giht nije jednostavno posljedica jedne namirnice. Temelj bolesti povezan je s povišenom razinom mokraćne kiseline i stvaranjem kristala urata koji se mogu taložiti u zglobovima. Prehrana i životne navike samo su dio šire slike.
Ipak, određeni čimbenici mogu kod osjetljivih osoba pridonijeti promjenama razine mokraćne kiseline ili povećati mogućnost napada. Prepoznavanje vlastitih okidača zato može biti koristan dio dugoročne kontrole gihta.
Kratki odgovor
Giht se može pogoršati pod utjecajem više čimbenika. Među njima se najčešće razmatraju:
- veće količine alkohola, osobito piva i žestokih pića
- obilni obroci i česta konzumacija određenih namirnica bogatih purinima
- zaslađena pića s većim udjelom fruktoze
- nedovoljan unos tekućine i dehidracija
- naglo gladovanje ili brzo mršavljenje
- prekomjerna tjelesna masa
- određeni lijekovi
- akutna bolest, operacija ili drugi fiziološki stres
To ne znači da će svaki od ovih čimbenika izazvati napad kod svake osobe. Giht je individualan, a važnu ulogu imaju genetika, funkcija bubrega, druge bolesti, lijekovi i dugoročna razina mokraćne kiseline.
Najvažnije za zapamtiti
- ✔ Giht obično nema samo jedan uzrok ili okidač.
- ✔ Hrana može utjecati na rizik, ali nije jedini čimbenik.
- ✔ Alkohol i dehidracija kod nekih osoba mogu povećati mogućnost napada.
- ✔ Naglo gladovanje i brzo mršavljenje nisu dobar način kontrole gihta.
- ✔ Ponavljani napadi zahtijevaju dugoročnu kontrolu mokraćne kiseline, a ne samo izbjegavanje pojedine hrane.
Zašto uopće dolazi do pogoršanja gihta?
Giht nastaje kada se u zglobovima talože kristali urata. Njihovo stvaranje povezano je s razinom mokraćne kiseline u organizmu.
Kada imunološki sustav reagira na kristale u zglobu, razvija se snažna upalna reakcija. Tada se mogu pojaviti tipični simptomi napada – nagla bol, oteklina, toplina, crvenilo i izrazita osjetljivost zgloba.
Određeni događaji ili navike mogu utjecati na ravnotežu mokraćne kiseline i kod osoba sklonih gihtu pridonijeti nastanku napada. Međutim, nije uvijek moguće pronaći jedan jasan razlog zbog kojeg je određeni napad započeo.
Za bolje razumijevanje osnovnog mehanizma pročitajte Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
1. Alkohol može pogoršati giht
Alkohol je jedan od poznatijih čimbenika povezanih s gihtom. Kod osoba koje već imaju sklonost povišenoj mokraćnoj kiselini veća konzumacija alkohola može povećati mogućnost napada.
Posebno se često spominje pivo, koje osim alkohola sadrži i sastojke povezane s unosom purina. Žestoka alkoholna pića također mogu biti problematična, dok odnos između vina i gihta može ovisiti o količini i individualnim čimbenicima.
Važna je i količina. Povremena manja količina i večer s više alkoholnih pića nisu jednaka situacija, osobito ako je istodobno prisutna dehidracija ili obilan obrok.
Ako primjećujete da se napadi ponavljaju nakon konzumacije alkohola, to može biti koristan osobni signal za promjenu navika.
Detaljnije o pojedinim vrstama alkohola pročitajte u članku Giht i alkohol – smije li se piti pivo, vino ili žestoka pića?.
2. Dehidracija i premalo tekućine
Dovoljan unos tekućine važan je za normalnu funkciju organizma i bubrega, koji imaju važnu ulogu u izlučivanju mokraćne kiseline.
Dehidracija može nastati tijekom velikih vrućina, intenzivnog fizičkog napora, bolesti praćene povraćanjem ili proljevom, ali i jednostavno zbog premalog unosa vode.
Kod osobe sklone gihtu kombinacija nedovoljnog unosa tekućine, alkohola, obilnog obroka i već povišene mokraćne kiseline može biti posebno nepovoljna.
Zato redovit unos vode tijekom dana predstavlja jednu od jednostavnijih navika kojima se može podržati dugoročna briga kod gihta.
Više o izboru napitaka pročitajte u članku Što piti kod gihta – najbolji napici i što izbjegavati.
3. Obilni obroci i hrana bogata purinima
Purini su prirodne tvari koje se nalaze u našem organizmu i u različitim namirnicama. Njihovom razgradnjom nastaje mokraćna kiselina.
To ne znači da osobe s gihtom moraju iz prehrane ukloniti sve namirnice koje sadrže purine. Međutim, česta konzumacija većih količina određenih namirnica s visokim sadržajem purina može biti nepovoljna kod osoba koje već imaju povišenu mokraćnu kiselinu.
Posebnu pažnju obično zahtijevaju:
- iznutrice poput jetre i bubrega
- veće količine crvenog mesa
- određene vrste ribe i morskih plodova
- mesni ekstrakti i vrlo koncentrirane mesne juhe
- obilni obroci u kombinaciji s alkoholom
Mnogo je korisnije promatrati ukupni obrazac prehrane nego jednu namirnicu proglasiti jedinim uzrokom napada.
Detaljan pregled prehrane pronađite u članku Namirnice koje povećavaju mokraćnu kiselinu – što ograničiti?
4. Zaslađena pića i fruktoza
Osim alkohola i hrane bogate purinima, pažnju zaslužuju i zaslađena bezalkoholna pića, osobito kada se konzumiraju često i u većim količinama.
Veći unos napitaka zaslađenih fruktozom povezuje se s nepovoljnim utjecajem na mokraćnu kiselinu. Zbog toga voda u pravilu predstavlja bolji svakodnevni izbor od zaslađenih gaziranih i drugih napitaka.
To ne znači da je potrebno izbjegavati svaku namirnicu koja prirodno sadrži fruktozu. Cjelovito voće nije isto što i velika količina dodanog šećera u zaslađenom napitku.
5. Naglo gladovanje i brzo mršavljenje
Ako osoba ima višak tjelesne mase, postupno smanjenje težine može biti korisno kao dio dugoročne brige o gihtu. Međutim, naglo mršavljenje, ekstremne dijete i dugotrajno gladovanje nisu isto što i postupna promjena životnih navika.
Nagle metaboličke promjene mogu privremeno utjecati na razinu mokraćne kiseline i kod osjetljivih osoba pridonijeti napadu.
Zato cilj nije što brže izgubiti kilograme, nego dugoročno usvojiti način prehrane i aktivnosti koji se može održavati.
Česta pogreška
„Imam giht, zato ću nekoliko dana gotovo potpuno prestati jesti.“
Ekstremno ograničavanje hrane nije dobar način kontrole gihta. Dugoročno je važniji uravnotežen obrazac prehrane, dovoljan unos tekućine i, kada je potrebno, postupno smanjenje tjelesne mase.
6. Prekomjerna tjelesna masa može povećati rizik
Prekomjerna tjelesna masa povezana je s većim rizikom razvoja povišene mokraćne kiseline i gihta. Kod osoba koje već imaju giht može biti jedan od čimbenika koji otežavaju dugoročnu kontrolu bolesti.
To ne znači da je potrebno brzo smršavjeti. Naprotiv, kao što smo već spomenuli, nagle i vrlo restriktivne dijete mogu biti nepovoljne.
Ako postoji potreba za smanjenjem tjelesne mase, bolji pristup obično je postupna promjena prehrane i životnih navika koju je moguće dugoročno održavati.
Cilj nije samo broj na vagi. Uravnoteženija prehrana, redovito kretanje i bolja kontrola metaboličkih čimbenika dio su šire brige o zdravlju kod osoba s gihtom.
7. Određeni lijekovi mogu utjecati na mokraćnu kiselinu
Neki lijekovi mogu povećati razinu mokraćne kiseline ili otežati njezino izlučivanje. Među poznatijim primjerima su određeni diuretici koji se koriste, između ostalog, u liječenju povišenog krvnog tlaka i drugih zdravstvenih stanja.
To ne znači da osoba s gihtom treba prestati uzimati takav lijek. Korist lijeka za stanje zbog kojeg je propisan može biti mnogo važnija, a postoje različite mogućnosti prilagodbe terapije ako liječnik procijeni da je to potrebno.
Važno
Nemojte samostalno prekidati ili mijenjati propisanu terapiju zbog gihta. Ako imate ponavljane napade i uzimate lijek za koji sumnjate da može utjecati na mokraćnu kiselinu, razgovarajte s liječnikom koji može procijeniti cijelu terapiju.
8. Bolest, operacija i druge nagle promjene u organizmu
Napad gihta ne mora uvijek biti povezan s onim što ste jeli prethodnog dana. Akutna bolest, operativni zahvat i druge veće fiziološke promjene također kod nekih osoba mogu biti povezani s pojavom napada.
Tijekom bolesti mogu se istodobno pojaviti dehidracija, promjene prehrane, smanjeno kretanje i promjene u uzimanju lijekova. Sve to može dodatno utjecati na osobu koja već ima sklonost gihtu.
Zato nije neobično da osoba ne može pronaći određenu „pogrešnu namirnicu“ koja je prethodila svakom napadu.
9. Može li stres pogoršati giht?
Odnos između stresa i gihta složeniji je od jednostavne tvrdnje da stres izravno uzrokuje napad.
Razdoblja intenzivnog stresa često su povezana s drugim promjenama: lošijim snom, neredovitom prehranom, većom konzumacijom alkohola, manjim unosom vode ili smanjenom tjelesnom aktivnošću. Takva kombinacija može neizravno otežati kontrolu gihta.
Fiziološki stres tijekom akutne bolesti ili operacije također može biti povezan s napadom kod osjetljivih osoba.
Zato je korisnije promatrati stres kao dio šire slike nego svaki napad pripisivati isključivo emocionalnom stresu.
O ovoj temi detaljnije pročitajte u članku Može li stres utjecati na giht?
10. Intenzivan fizički napor i dehidracija
Redovita tjelesna aktivnost važan je dio zdravog načina života i sama po sebi nije nešto što osobe s gihtom trebaju izbjegavati.
Problem može nastati kada je intenzivan fizički napor praćen značajnim gubitkom tekućine i nedovoljnom nadoknadom vode. To je posebno važno tijekom treninga po toplom vremenu ili aktivnosti koje traju više sati.
Osobe sklone gihtu zato trebaju obratiti pozornost na hidrataciju prije, tijekom i nakon dužeg fizičkog napora.
Tijekom akutnog napada, kada je zglob izrazito bolan i otečen, intenzivno opterećivanje zahvaćenog zgloba obično nije razumno. Aktivnosti se mogu postupno vraćati kako se simptomi smiruju i u skladu s individualnim stanjem.
11. Ozljeda ili pritisak na zahvaćeni zglob
Kod osoba koje već imaju kristale urata u zglobu lokalna trauma ili veće opterećenje ponekad se spominju kao mogući čimbenici povezani s pojavom napada.
To može biti posebno neugodno kada je zahvaćen palac ili drugi dio stopala. Uska obuća tada dodatno pritišće već upaljeno područje i može značajno povećati osjećaj boli, čak i ako sama obuća nije osnovni uzrok gihta.
Ako je napad već započeo, korisno je izbjegavati nepotreban pritisak i opterećenje izrazito bolnog zgloba.
Ako se tegobe pojavljuju upravo na prstima, više pročitajte u članku Giht na prstima nogu – simptomi i uzroci.
Pogoršavaju li rajčica i kava giht?
Kada osoba pokušava pronaći razlog napada, lako je početi izbjegavati sve veći broj namirnica. Rajčica i kava dva su česta primjera oko kojih postoje brojna pitanja.
Rajčica se ne smatra klasičnom namirnicom s visokim sadržajem purina. Neke osobe ipak navode da primjećuju povezanost između određene hrane i svojih simptoma. Takvo individualno iskustvo može se pratiti, ali nije razlog da sve osobe s gihtom automatski izbace rajčicu iz prehrane.
Slično vrijedi i za kavu. Nema jednostavnog pravila prema kojem svaka osoba s gihtom mora prestati piti kavu. Mnogo je važnije promatrati ukupni obrazac prehrane, količinu šećera koja se dodaje napitku, hidrataciju i individualnu reakciju.
Ove dvije teme detaljno smo obradili u člancima Giht i rajčica – smije li se jesti? i Giht i kava – pomaže ili odmaže?
Kako prepoznati vlastite okidače gihta?
Nisu svi okidači jednaki kod svih osoba. Upravo zato može biti korisno promatrati što se događalo u danima prije napada, osobito ako se napadi ponavljaju.
Možete zabilježiti:
- što ste jeli i jesu li obroci bili neuobičajeno obilni
- jeste li pili alkohol i koliko
- koliko ste vode pili tijekom dana
- jeste li bili izloženi velikoj vrućini ili intenzivnom fizičkom naporu
- jeste li bili bolesni ili imali temperaturu
- jeste li započeli novu terapiju ili promijenili lijek
- jeste li naglo mijenjali prehranu ili tjelesnu masu
- jeste li imali ozljedu ili neuobičajeno opterećenje zahvaćenog zgloba
Nakon nekoliko epizoda možda ćete primijetiti određeni obrazac. Primjerice, napad se možda češće pojavljuje nakon kombinacije alkohola, obilnog obroka i premalo vode, a ne nakon jedne određene namirnice.
Jedna namirnica nije uvijek pravi krivac
Ako se napad pojavio nakon određenog obroka, to ne dokazuje automatski da ga je izazvala posljednja namirnica koju ste pojeli. Razvoj gihta povezan je s dugoročnim taloženjem kristala urata, dok pojedini okidači mogu samo pridonijeti trenutku u kojem se upalni napad pojavio.
Treba li izbaciti sve moguće okidače?
U pravilu nije korisno stvarati vrlo dugačak popis „zabranjenih“ namirnica bez jasnog razloga. Takav pristup može nepotrebno ograničiti prehranu, a pritom ne riješiti osnovni problem.
Bolji pristup je usmjeriti se na čimbenike za koje postoji dobar razlog za ograničavanje, poput pretjerane konzumacije alkohola i zaslađenih pića, te istodobno pratiti vlastite obrasce.
Prehrana kod gihta trebala bi ostati raznolika i dugoročno održiva. Više praktičnih preporuka pronađite u vodiču Što jesti kod gihta – dijeta koja može pomoći.
Što ako izbjegavam okidače, a napadi se i dalje vraćaju?
Ovo je vrlo važna situacija. Ako ste promijenili prehranu, smanjili alkohol i pazite na hidrataciju, a napadi se i dalje ponavljaju, to ne znači nužno da negdje „griješite“.
Giht je povezan s dugoročnom razinom mokraćne kiseline i taloženjem kristala urata. Promjene životnih navika mogu biti važne, ali kod nekih osoba same nisu dovoljne za odgovarajuću kontrolu bolesti.
Kod ponavljanih napada važno je pratiti mokraćnu kiselinu i s liječnikom procijeniti treba li dodatno prilagoditi dugoročnu strategiju liječenja.
Što učiniti kada osjetite da napad gihta počinje?
Napad gihta često započinje naglo. Zglob može postati osjetljiv, topao, otečen i izrazito bolan, a kod nekih osoba simptomi se tijekom nekoliko sati značajno pojačaju.
Ako već imate dijagnosticiran giht i liječnik vam je dao plan za postupanje tijekom akutnog napada, važno je slijediti te upute i propisanu terapiju.
Tijekom napada korisno je:
- odmoriti zahvaćeni zglob
- izbjegavati nepotrebno opterećenje i pritisak
- piti dovoljno vode ako nemate medicinsko ograničenje unosa tekućine
- izbjegavati alkohol tijekom napada
- izbjegavati obilne obroke i ekstremne promjene prehrane
- uzimati propisanu terapiju prema uputama liječnika
Ako se jaka bol i oteklina pojavljuju prvi put, dijagnoza nije potvrđena ili se uz bol pojavljuju temperatura i opće loše stanje, potrebno je potražiti liječničku procjenu. Infekcija zgloba i neka druga stanja mogu imati simptome slične akutnom napadu gihta.
Detaljan vodič za akutnu epizodu pronađite u članku Napad gihta – što učiniti odmah?
Što je dugoročno važnije od izbjegavanja jednog okidača?
Prepoznavanje okidača može pomoći, ali dugoročna kontrola gihta ne bi se trebala svesti na pitanje „koju hranu moram izbaciti?“
Važan cilj je održavati razinu mokraćne kiseline dovoljno niskom kako bi se smanjilo daljnje stvaranje i omogućilo postupno otapanje postojećih kristala urata.
Zato dugoročna strategija može uključivati kombinaciju:
- praćenja razine mokraćne kiseline
- uravnotežene prehrane
- odgovarajućeg unosa tekućine
- ograničavanja alkohola
- postupnog postizanja zdravije tjelesne mase ako je potrebno
- redovite tjelesne aktivnosti
- kontrole drugih zdravstvenih čimbenika
- propisane terapije kada je ona potrebna
Osoba koja savršeno izbjegava jedan prehrambeni „okidač“, ali i dalje ima trajno visoku mokraćnu kiselinu, može nastaviti imati probleme s gihtom.
Je li prehrana dovoljna za kontrolu gihta?
Prehrana je važan dio dugoročne brige, ali kod mnogih osoba nije jedini čimbenik koji određuje razinu mokraćne kiseline.
Na nju utječu i genetika, funkcija bubrega, tjelesna masa, druge bolesti i određeni lijekovi. Zbog toga dvije osobe koje jedu vrlo slično mogu imati potpuno različite vrijednosti mokraćne kiseline.
Kod osoba s ponavljanim napadima ili dugotrajno povišenom mokraćnom kiselinom liječnik može procijeniti postoji li potreba za terapijom koja dugoročno snižava mokraćnu kiselinu.
Promjene prehrane i terapija zato nisu nužno suprotstavljeni pristupi. Kada je potrebno, mogu biti dijelovi iste strategije.
Prirodna podrška kod gihta
Uz prehranu, hidrataciju, kontrolu tjelesne mase i druge životne navike, neke osobe koriste biljne i druge prirodne pripravke kao dodatnu podršku.
Takve pripravke najbolje je promatrati kao dio šire svakodnevne rutine, a ne kao zamjenu za kontrolu mokraćne kiseline, liječničku procjenu ili propisanu terapiju.
Posebno kod učestalih napada važno je ne usmjeriti se samo na trenutno smanjenje simptoma. Dugoročna kontrola mokraćne kiseline važna je za smanjenje stvaranja i taloženja kristala urata.
Više informacija o gihtu, prehrani, svakodnevnim navikama i mogućnostima dodatne prirodne podrške pronađite na našoj stranici Giht – simptomi, uzroci i liječenje.
7 čestih pogrešaka koje mogu otežati kontrolu gihta
Kod gihta se često ponavljaju iste zablude i navike. Neke od njih mogu nepotrebno otežati dugoročnu kontrolu bolesti.
1. Tražiti samo jednu „zabranjenu“ namirnicu
Napad gihta rijetko je moguće objasniti samo posljednjom namirnicom koju ste pojeli. Mnogo je važniji ukupni obrazac i dugoročna razina mokraćne kiseline.
2. Premalo piti tijekom dana
Redovita hidratacija jednostavna je, ali važna navika. Posebnu pažnju treba obratiti tijekom vrućina, bolesti i intenzivnog fizičkog napora.
3. Pretjerivati s alkoholom „samo povremeno“
Velika količina alkohola u kratkom vremenu može biti nepovoljna, osobito ako je kombinirana s obilnim obrokom i dehidracijom.
4. Pokušavati naglo smršavjeti
Postupno smanjenje tjelesne mase može biti korisno, ali ekstremne dijete i gladovanje nisu dobar način kontrole gihta.
5. Samostalno mijenjati propisane lijekove
Ako određeni lijek može utjecati na mokraćnu kiselinu, odluku o njegovoj promjeni treba donijeti liječnik uzimajući u obzir razlog zbog kojeg je lijek propisan.
6. Brinuti samo tijekom napada
Giht nije prisutan samo onda kada zglob boli. Kristali urata mogu ostati u tkivima i između akutnih napada, zbog čega je dugoročna kontrola važna i kada nema simptoma.
7. Pretpostaviti da je svaki bolan zglob giht
Bol, crvenilo i oteklina zgloba mogu imati različite uzroke. Posebno kod prvog napada ili neuobičajenih simptoma važno je potvrditi dijagnozu.
Kada se javiti liječniku?
Liječničku procjenu posebno treba potražiti ako se simptomi gihta pojavljuju prvi put, ako dijagnoza nije potvrđena ili ako se napadi često ponavljaju.
Pregled je važan i ako:
- bol i oteklina postaju izrazito jaki
- uz bolan zglob imate povišenu temperaturu ili se osjećate izrazito loše
- simptomi izgledaju drugačije nego tijekom prethodnih napada
- napadi postaju sve češći
- tegobe zahvaćaju više zglobova
- pojavljuju se tvrde nakupine koje mogu odgovarati tofima
- imate bubrežne kamence ili druge probleme povezane s mokraćnom kiselinom
Česti napadi mogu biti znak da dugoročna kontrola mokraćne kiseline nije dovoljna i da je potrebno ponovno procijeniti način liječenja.
Zaključak
Na pitanje što pogoršava giht ne postoji samo jedan odgovor. Alkohol, dehidracija, obilni obroci, određene namirnice bogate purinima, zaslađena pića, naglo gladovanje, neki lijekovi i druge promjene u organizmu mogu kod osjetljivih osoba pridonijeti pojavi napada.
Ipak, nije korisno pokušavati pronaći jednu namirnicu koja je „kriva“ za svaki napad. Giht je povezan s dugoročnom razinom mokraćne kiseline i taloženjem kristala urata, a pojedini okidači samo su jedan dio problema.
Najkorisniji pristup je prepoznati vlastite obrasce, održavati dobru hidrataciju, izbjegavati pretjerivanje s alkoholom, imati uravnoteženu prehranu i pratiti mokraćnu kiselinu. Ako se napadi unatoč tome ponavljaju, potrebno je s liječnikom procijeniti dugoročnu kontrolu bolesti.
Povezani članci
- Giht – simptomi, uzroci i liječenje
- Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
- Giht i alkohol – smije li se piti pivo, vino ili žestoka pića?
- Što piti kod gihta – najbolji napici i što izbjegavati
- Namirnice koje povećavaju mokraćnu kiselinu – što ograničiti?
- Što jesti kod gihta – dijeta koja može pomoći
- Giht i rajčica – smije li se jesti?
- Giht i kava – pomaže ili odmaže?
- Može li stres utjecati na giht?
- Napad gihta – što učiniti odmah?
Česta pitanja
Što najviše pogoršava giht?
Ne postoji jedan okidač za sve osobe. Veće količine alkohola, dehidracija, obilni obroci, određene namirnice bogate purinima i zaslađena pića mogu kod nekih osoba povećati mogućnost napada.
Koja hrana može pogoršati giht?
Posebnu pažnju obično zahtijevaju veće količine iznutrica, crvenog mesa i određenih vrsta ribe i morskih plodova. Važniji je ukupni obrazac prehrane nego potpuno izbacivanje pojedine namirnice.
Može li alkohol izazvati napad gihta?
Alkohol može povećati rizik od napada kod osoba sklonih gihtu, osobito kada se konzumira u većim količinama. Pivo i žestoka pića često se posebno izdvajaju.
Može li premalo vode pogoršati giht?
Dehidracija može biti nepovoljna kod osoba s gihtom. Redovit unos tekućine važan je za normalnu funkciju bubrega i izlučivanje mokraćne kiseline.
Može li stres izazvati giht?
Nije svaki napad moguće izravno povezati s emocionalnim stresom. Stres može biti praćen lošijim snom, promjenama prehrane, alkoholom i dehidracijom, dok akutna bolest i drugi fiziološki stresovi također mogu biti povezani s napadom.
Pogoršava li rajčica giht?
Rajčica nije klasična namirnica s visokim sadržajem purina i nema razloga da je sve osobe s gihtom automatski izbjegavaju. Ako pojedinac primjećuje ponavljanu povezanost sa simptomima, može pratiti vlastitu reakciju.
Zašto imam napade iako pazim na prehranu?
Prehrana je samo jedan od čimbenika. Na mokraćnu kiselinu utječu i genetika, funkcija bubrega, tjelesna masa, lijekovi i druga zdravstvena stanja. Kod nekih osoba promjene prehrane same nisu dovoljne za dugoročnu kontrolu gihta.