Uvod
Giht se najčešće prepoznaje po iznenadnom napadu jake boli, crvenilu i oteklini zgloba, osobito nožnog palca. Ipak, iza tih simptoma nalazi se poremećaj povezan s mokraćnom kiselinom, a upravo bubrezi imaju jednu od ključnih uloga u njezinu uklanjanju iz organizma.
Zbog toga su giht i zdravlje bubrega usko povezani. Ako bubrezi ne izlučuju dovoljno mokraćne kiseline, njezina koncentracija u krvi može porasti. Kada su vrijednosti dovoljno visoke tijekom duljeg razdoblja, mogu se stvarati kristali urata koji se talože u zglobovima i izazivaju napade gihta.
Povezanost ide i u drugom smjeru. Osobe s gihtom mogu imati povećan rizik od bubrežnih kamenaca, a kronična bubrežna bolest može otežati kontrolu mokraćne kiseline i utjecati na izbor lijekova.
U ovom članku objašnjavamo kako su povezani giht i bubrezi, zašto bubrežna funkcija utječe na mokraćnu kiselinu, kakva je povezanost s bubrežnim kamencima i zašto je kod osoba s bolestima bubrega posebno važno pravilno planirati liječenje gihta.
Kratki odgovor: kakva je povezanost gihta i bubrega?
Bubrezi uklanjaju značajan dio mokraćne kiseline iz organizma putem mokraće. Ako je njezino izlučivanje smanjeno, mokraćna kiselina može se nakupljati u krvi i nastaje hiperuricemija.
Dugotrajno povišena koncentracija mokraćne kiseline povećava mogućnost stvaranja kristala mononatrijeva urata. Kada se ti kristali talože u zglobovima i okolnim tkivima, mogu izazvati upalni napad gihta.
Zato poremećena bubrežna funkcija može povećati sklonost hiperuricemiji i gihtu. Istodobno, osobe s gihtom mogu imati i druge probleme povezane s bubrezima, uključujući određene vrste bubrežnih kamenaca.
Najvažnije za zapamtiti
- ✔ Bubrezi imaju važnu ulogu u izlučivanju mokraćne kiseline.
- ✔ Smanjeno izlučivanje može dovesti do povišene mokraćne kiseline u krvi.
- ✔ Hiperuricemija povećava mogućnost stvaranja kristala urata.
- ✔ Kristali urata u zglobovima mogu izazvati napad gihta.
- ✔ Kronična bubrežna bolest i giht često se pojavljuju zajedno.
- ✔ Giht može biti povezan s povećanim rizikom od bubrežnih kamenaca.
- ✔ Kod smanjene bubrežne funkcije izbor i doziranje pojedinih lijekova zahtijevaju posebnu pažnju.
Što je mokraćna kiselina i kakvu ulogu imaju bubrezi?
Mokraćna kiselina nastaje razgradnjom purina. Purini se prirodno nalaze u našim stanicama, ali ih unosimo i određenom hranom i pićima.
Nakon stvaranja mokraćna kiselina ulazi u krvotok. Organizam zatim mora održavati ravnotežu između njezina nastanka i uklanjanja.
Velik dio mokraćne kiseline uklanja se putem bubrega. Ona se filtrira i obrađuje kroz složene procese u bubrezima prije nego što dio konačno bude izlučen mokraćom.
Ostatak se uklanja drugim putem, prvenstveno kroz probavni sustav.
Ako se mokraćna kiselina stvara brže nego što se može ukloniti ili je njezino izlučivanje smanjeno, koncentracija u krvi može porasti.
Detaljnije o tome pročitajte u članku Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
Zašto bubrezi ponekad ne izlučuju dovoljno mokraćne kiseline?
Povišena mokraćna kiselina ne znači nužno da osoba proizvodi izrazito velike količine mokraćne kiseline. Kod mnogih osoba važan dio problema predstavlja nedovoljno učinkovito izlučivanje urata iz organizma.
Na izlučivanje mokraćne kiseline mogu utjecati različiti čimbenici, uključujući:
- bubrežnu funkciju
- genetske čimbenike koji utječu na transport urata
- određene lijekove
- dehidraciju i promjene volumena tekućine u organizmu
- druga zdravstvena stanja
Zato se kod osobe s povišenom mokraćnom kiselinom ne treba usredotočiti samo na pitanje koliko purina jede.
Prehrana može imati važnu ulogu, ali hiperuricemija nije jednostavno posljedica konzumiranja hrane bogate purinima.
Može li smanjena funkcija bubrega povećati rizik od gihta?
Da. Kada je funkcija bubrega smanjena, sposobnost organizma da učinkovito uklanja mokraćnu kiselinu može biti ograničena.
Posljedica može biti viša koncentracija mokraćne kiseline u krvi i veća mogućnost stvaranja kristala urata.
To ipak ne znači da će svaka osoba sa smanjenom bubrežnom funkcijom razviti giht. Za nastanak bolesti važni su i drugi čimbenici, uključujući genetiku, lijekove, prehranu, tjelesnu masu i druga zdravstvena stanja.
Isto tako, povišena mokraćna kiselina sama po sebi nije isto što i giht. Neke osobe godinama imaju hiperuricemiju bez tipičnih napada.
Važna razlika
Hiperuricemija znači povišenu koncentraciju mokraćne kiseline u krvi. Giht nastaje kada kristali urata izazovu upalu i karakteristične kliničke simptome.
Zato nalaz povišene mokraćne kiseline ne znači automatski da osoba ima giht.
Može li giht utjecati na bubrege?
Povezanost gihta i bubrega nije jednosmjerna. Osobe s gihtom češće imaju i određene bubrežne probleme, ali nije uvijek jednostavno odrediti što je uzrok, a što posljedica.
Giht, kronična bubrežna bolest, povišeni krvni tlak, prekomjerna tjelesna masa, šećerna bolest i metabolički poremećaji mogu se pojavljivati zajedno i međusobno utjecati na ukupni zdravstveni rizik.
Dugotrajno visoke vrijednosti mokraćne kiseline također mogu pogodovati stvaranju kristala u mokraćnom sustavu, uključujući kamence mokraćne kiseline.
Zbog toga kod osobe koja ima giht nije dovoljno pratiti samo koliko često bole zglobovi. Ovisno o zdravstvenom stanju, liječnik može pratiti i bubrežnu funkciju te druge metaboličke čimbenike.
Giht i bubrežni kamenci – kakva je povezanost?
Osobe s gihtom imaju povećanu sklonost određenim vrstama bubrežnih kamenaca. Posebno su važni kamenci mokraćne kiseline, koji se mogu stvarati kada uvjeti u mokraći pogoduju kristalizaciji mokraćne kiseline.
Na stvaranje kamenaca ne utječe samo količina mokraćne kiseline. Važnu ulogu imaju i koncentracija mokraće te njezina kiselost.
Kada je mokraća izrazito kisela, mokraćna kiselina slabije ostaje otopljena i lakše može stvarati kristale.
Zbog toga dvije osobe sa sličnom koncentracijom mokraćne kiseline u krvi ne moraju imati jednak rizik od stvaranja bubrežnih kamenaca.
Kako izgledaju simptomi bubrežnog kamenca?
Mali kamenac ponekad može proći bez izraženih simptoma. Ako kamenac uđe u mokraćovod i ometa protok mokraće, može nastati karakteristična bubrežna kolika.
Mogući simptomi uključuju:
- naglu i vrlo jaku bol u slabini ili bočnoj strani trupa
- bol koja se može širiti prema donjem dijelu trbuha ili preponi
- mučninu i povraćanje
- krv u mokraći
- učestalu potrebu za mokrenjem
- pečenje ili nelagodu tijekom mokrenja
Ako se uz simptome kamenca pojave povišena temperatura, zimica ili izrazito loše opće stanje, potrebna je hitna liječnička procjena jer opstrukcija mokraćnog sustava uz infekciju može biti ozbiljno stanje.
Znači li bubrežni kamenac da imate giht?
Ne. Bubrežni kamenci mogu imati različit sastav i nastati zbog različitih razloga.
Najčešći kamenci nisu nužno kamenci mokraćne kiseline, a osoba može imati bubrežne kamence bez gihta.
S druge strane, osoba s gihtom može imati povećan rizik od određenih kamenaca, pa podatak o prethodnim bubrežnim kamencima može biti važan dio zdravstvene anamneze.
Ako je kamenac moguće analizirati nakon njegova izlučivanja ili uklanjanja, njegov sastav može pomoći liječniku pri procjeni uzroka i planiranju prevencije novih kamenaca.
Zašto je hidracija važna kod gihta i bubrežnih kamenaca?
Odgovarajući unos tekućine pomaže održavanju dovoljne količine mokraće i smanjuje njezinu koncentraciju. To je posebno važno kod osoba sklonih stvaranju bubrežnih kamenaca.
Dehidracija može dovesti do koncentriranije mokraće, a kod nekih osoba može biti povezana i s većim rizikom od napada gihta.
Za većinu ljudi voda je najbolji osnovni izbor za hidraciju.
Ipak, preporučena količina tekućine nije jednaka za svakoga. Osobe koje zbog bolesti srca, uznapredovale bolesti bubrega ili drugih razloga imaju ograničen unos tekućine trebaju slijediti preporuke svog liječnika.
Više o izboru napitaka pročitajte u članku Što piti kod gihta – najbolji i najgori napitci.
Koji lijekovi mogu utjecati na mokraćnu kiselinu?
Određeni lijekovi mogu utjecati na koncentraciju mokraćne kiseline, često preko promjena u njezinu izlučivanju putem bubrega.
Među poznatijim primjerima su određeni diuretici koji se koriste u liječenju povišenog krvnog tlaka i drugih bolesti.
To ne znači da lijek koji je propisao liječnik treba samostalno prekinuti ako imate giht ili povišenu mokraćnu kiselinu.
Ako postoji sumnja da terapija pridonosi hiperuricemiji, liječnik može procijeniti korist i rizik postojećeg lijeka te, kada je primjereno, razmotriti druge mogućnosti.
Nemojte samostalno prekidati terapiju
Lijekovi za krvni tlak, srčane bolesti i druga kronična stanja često imaju važnu zaštitnu ulogu. Promjene terapije zbog mokraćne kiseline treba napraviti tek nakon razgovora s liječnikom.
Giht i kronična bubrežna bolest
Kronična bubrežna bolest i giht često se pojavljuju zajedno. Kako bubrežna funkcija slabi, uklanjanje mokraćne kiseline može postati manje učinkovito, što može otežati održavanje urata u ciljnom rasponu.
Istodobno, smanjena bubrežna funkcija važna je pri izboru liječenja akutnog napada gihta i dugoročne terapije za snižavanje mokraćne kiseline.
Neki lijekovi ili njihove doze zahtijevaju prilagodbu, dok određene mogućnosti mogu biti manje prikladne ovisno o stupnju bubrežne bolesti i drugim zdravstvenim čimbenicima.
Zbog toga osoba koja istodobno ima giht i kroničnu bubrežnu bolest ne bi trebala samostalno birati ili mijenjati terapiju samo na temelju savjeta koji vrijede za opću populaciju.
Što pokazuju kreatinin i eGFR?
Kada se procjenjuje funkcija bubrega, liječnik se ne oslanja samo na vrijednost mokraćne kiseline. Među često korištenim pokazateljima nalaze se kreatinin i procijenjena glomerularna filtracija (eGFR).
Kreatinin je otpadni proizvod koji nastaje u organizmu i uklanja se prvenstveno putem bubrega. Njegova koncentracija u krvi jedan je od podataka koji se koriste za procjenu bubrežne funkcije.
eGFR predstavlja procjenu sposobnosti bubrega da filtriraju krv. Izračunava se na temelju laboratorijskih i drugih podataka te omogućuje bolju procjenu bubrežne funkcije nego promatranje same vrijednosti kreatinina.
Kod osobe koja ima giht, podatak o bubrežnoj funkciji može biti važan iz više razloga:
- pomaže procijeniti postoji li smanjena funkcija bubrega
- može pomoći u razumijevanju zašto je mokraćna kiselina povišena
- važan je pri izboru i doziranju pojedinih lijekova
- omogućuje praćenje promjena tijekom vremena
Jedan laboratorijski nalaz ipak se uvijek tumači u širem kontekstu. Na vrijednost kreatinina mogu utjecati i drugi čimbenici, pa konačnu procjenu treba prepustiti liječniku.
Treba li kod gihta kontrolirati bubrežnu funkciju?
Kod osoba s gihtom liječnik može, ovisno o zdravstvenom stanju i terapiji, pratiti mokraćnu kiselinu i pokazatelje bubrežne funkcije.
Takvo praćenje posebno je važno ako osoba već ima kroničnu bubrežnu bolest, bubrežne kamence, povišeni krvni tlak, šećernu bolest ili uzima lijekove čiji izbor i doziranje ovise o funkciji bubrega.
Učestalost kontrola nije jednaka za svakoga. Ovisi o vrijednostima nalaza, stadiju eventualne bubrežne bolesti, učestalosti napada gihta i terapiji koju osoba uzima.
Koja je ciljna vrijednost mokraćne kiseline kod gihta?
Kod osoba kojima je potrebno dugoročno liječenje gihta cilj nije samo spriječiti sljedeći napad, nego održavati koncentraciju mokraćne kiseline dovoljno niskom da se postojeći kristali urata postupno mogu otapati i da se smanji stvaranje novih.
Uobičajeni terapijski cilj kod većine osoba s gihtom je vrijednost serumskih urata ispod 6 mg/dL, odnosno približno 360 µmol/L.
Kod težih oblika bolesti, primjerice kod osoba s tofima ili vrlo izraženim gihtom, liječnik može odrediti niži cilj.
Važno je da se ciljna vrijednost i potreba za terapijom određuju individualno. Samostalno pokušavanje što većeg snižavanja mokraćne kiseline nije cilj liječenja.
Kako se liječi napad gihta ako bubrezi slabije rade?
Smanjena bubrežna funkcija može utjecati na izbor terapije tijekom akutnog napada gihta.
Za liječenje akutnog napada mogu se koristiti različite skupine lijekova, uključujući nesteroidne protuupalne lijekove, kolhicin i kortikosteroide, ali nisu sve mogućnosti jednako prikladne za svaku osobu.
Kod kronične bubrežne bolesti određeni lijekovi mogu zahtijevati dodatni oprez, prilagodbu doze ili mogu biti neprikladni ovisno o stupnju oštećenja bubrega i drugim bolestima.
Zato osoba koja zna da ima smanjenu bubrežnu funkciju ne bi trebala samostalno uzimati lijek protiv bolova ili ponavljati staru terapiju za giht bez provjere je li ona i dalje odgovarajuća.
Poseban oprez s lijekovima protiv bolova
Neki nesteroidni protuupalni lijekovi mogu biti problematični kod osoba sa smanjenom funkcijom bubrega. Ako imate poznatu bubrežnu bolest, izbor lijeka za akutni napad gihta dogovorite s liječnikom.
Može li se mokraćna kiselina dugoročno smanjiti ako imate bolest bubrega?
Da. Postojanje kronične bubrežne bolesti ne znači da se giht ne može dugoročno liječiti.
Kod osoba kojima je indicirana terapija za snižavanje mokraćne kiseline liječnik može odabrati odgovarajući lijek i postupno prilagođavati dozu uz praćenje urata, bubrežne funkcije i mogućih nuspojava.
Jedan od često korištenih lijekova za dugoročnu kontrolu mokraćne kiseline je alopurinol. Kod osoba s bubrežnom bolešću liječenje se planira individualno, a doza se može postupno prilagođavati prema odgovoru i podnošljivosti.
Važno je razlikovati liječenje akutnog napada od dugoročnog snižavanja mokraćne kiseline. To nisu isti ciljevi niti nužno isti lijekovi.
Više o mokraćnoj kiselini i njezinoj ulozi u bolesti pročitajte u članku Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
Treba li „čistiti bubrege“ kod gihta?
Na internetu se često mogu pronaći savjeti o „čišćenju bubrega“ ili „ispiranju mokraćne kiseline“ različitim čajevima, sokovima i drugim pripravcima.
Bubrezi ne trebaju posebnu detoksikaciju kako bi obavljali svoju funkciju. Ako normalno rade, kontinuirano filtriraju krv i sudjeluju u uklanjanju različitih otpadnih tvari iz organizma.
Kod smanjene bubrežne funkcije problem se također ne može riješiti jednostavnim „čišćenjem“ bubrega.
Mnogo je korisnije usredotočiti se na dokazano važne čimbenike: odgovarajući unos tekućine kada nije medicinski ograničen, kontrolu mokraćne kiseline, krvnog tlaka i drugih bolesti te pravilnu uporabu propisane terapije.
Poseban oprez potreban je s biljnim pripravcima i dodacima prehrani kod osoba koje već imaju bubrežnu bolest, jer „prirodno“ ne znači automatski da je proizvod siguran za bubrege ili kompatibilan s postojećom terapijom.
Što jesti ako imate giht i probleme s bubrezima?
Prehrana kod gihta obično je usmjerena na zdrav obrazac prehrane, održavanje odgovarajuće tjelesne mase i ograničavanje namirnica i pića koja mogu nepovoljno utjecati na mokraćnu kiselinu.
Međutim, ako osoba istodobno ima kroničnu bubrežnu bolest, prehrambene preporuke mogu biti drugačije nego kod osobe čiji bubrezi normalno funkcioniraju.
Ovisno o stadiju bubrežne bolesti i laboratorijskim nalazima, liječnik ili dijetetičar može preporučiti prilagodbu unosa:
- soli
- proteina
- kalija
- fosfora
- tekućine
Zbog toga nije dobro nekritički kombinirati „dijetu za giht“ s restriktivnom „bubrežnom dijetom“ pronađenom na internetu.
Prehranu treba prilagoditi stvarnom stanju bubrega i laboratorijskim nalazima.
Za opće preporuke povezane s gihtom pročitajte članak Giht i prehrana – što jesti, a što izbjegavati?
Može li se giht poboljšati samo prehranom i vodom?
Promjene prehrane, održavanje zdrave tjelesne mase i odgovarajuća hidracija mogu biti važan dio kontrole gihta, ali njihov učinak na mokraćnu kiselinu ima granice.
Kod osobe koja ima rijetke tegobe i određene čimbenike rizika promjene životnih navika mogu biti vrlo korisne. Međutim, kod ponavljanih napada, tofusa, određenih bubrežnih problema ili trajno visokih vrijednosti urata liječnik može preporučiti dugoročnu terapiju za snižavanje mokraćne kiseline.
Zato potrebu za lijekovima nije dobro procjenjivati samo prema tome koliko se osoba zdravo hrani.
Više praktičnih savjeta pronađite u članku Kako smanjiti mokraćnu kiselinu prirodno?
Prirodna podrška kod gihta
Kod gihta se prirodna podrška prvenstveno treba promatrati kao dio šireg pristupa koji uključuje prehranu, tjelesnu masu, hidraciju i druge životne navike.
Neke osobe koriste biljne ili druge prirodne pripravke kao dodatnu podršku svojoj svakodnevnoj rutini.
Poseban oprez potreban je ako postoji smanjena funkcija bubrega. Određeni biljni sastojci i dodaci prehrani mogu biti neprikladni kod bubrežne bolesti ili mogu stupiti u interakciju s lijekovima.
Zato prirodnu podršku ne treba koristiti kao zamjenu za kontrolu mokraćne kiseline, procjenu bubrežne funkcije ili propisanu terapiju.
Više informacija o gihtu, prehrani, simptomima i mogućnostima dodatne podrške pronađite na stranici Giht – simptomi, uzroci i liječenje.
Kada se javiti liječniku?
Ako imate giht, povremene kontrole mogu pomoći u praćenju mokraćne kiseline i drugih čimbenika važnih za dugoročnu kontrolu bolesti.
Liječničku procjenu posebno je važno potražiti ako:
- napadi gihta postaju češći
- bol i oteklina zgloba ne odgovaraju vašim uobičajenim napadima
- imate poznatu kroničnu bubrežnu bolest
- laboratorijski nalazi pokazuju pogoršanje bubrežne funkcije
- imate ponavljane bubrežne kamence
- primijetite krv u mokraći
- imate jaku bol u slabini koja se širi prema preponi
- niste sigurni smijete li uzimati određeni lijek zbog funkcije bubrega
Jaka bol u slabini uz povišenu temperaturu, zimicu, povraćanje ili otežano mokrenje zahtijeva brzu liječničku procjenu.
Zaključak
Giht i bubrezi usko su povezani jer bubrezi imaju važnu ulogu u uklanjanju mokraćne kiseline iz organizma. Kada se urati ne izlučuju dovoljno učinkovito, njihova koncentracija u krvi može porasti i povećati mogućnost stvaranja kristala koji uzrokuju giht.
S druge strane, osobe s gihtom mogu imati povećanu sklonost bubrežnim kamencima, a kronična bubrežna bolest može utjecati na izbor i doziranje terapije za akutne napade i dugoročnu kontrolu mokraćne kiseline.
Zato giht nije samo pitanje bolnog zgloba niti se njegova kontrola svodi isključivo na izbjegavanje hrane bogate purinima.
Kod ponavljanih napada korisno je pratiti mokraćnu kiselinu, procijeniti bubrežnu funkciju i zajedno s liječnikom odrediti treba li dugoročno liječenje.
Odgovarajuća hidracija, uravnotežena prehrana, zdrava tjelesna masa i druge životne navike mogu biti važna podrška, ali kod osoba s bubrežnom bolešću preporuke treba prilagoditi individualnom zdravstvenom stanju.
Povezani članci
- Giht – simptomi, uzroci i liječenje
- Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
- Kako smanjiti mokraćnu kiselinu prirodno?
- Giht i prehrana – što jesti, a što izbjegavati?
- Što piti kod gihta – najbolji i najgori napitci
- Kako nastaje giht? Uzroci i čimbenici rizika
- Napad gihta – koliko traje i kako ga ublažiti?
- Giht i alkohol – što smijete piti, a što izbjegavati?
Česta pitanja
Jesu li giht i bubrezi povezani?
Da. Bubrezi imaju važnu ulogu u izlučivanju mokraćne kiseline. Ako se ona ne uklanja dovoljno učinkovito, vrijednosti u krvi mogu porasti i povećati mogućnost nastanka kristala urata i gihta.
Može li bolest bubrega uzrokovati giht?
Smanjena bubrežna funkcija može otežati izlučivanje mokraćne kiseline i time povećati rizik od hiperuricemije i gihta. Ipak, neće svaka osoba s bubrežnom bolešću razviti giht.
Može li giht uzrokovati bubrežne kamence?
Osobe s gihtom imaju povećanu sklonost određenim vrstama bubrežnih kamenaca, uključujući kamence mokraćne kiseline. Na njihov nastanak utječu i koncentracija te kiselost mokraće.
Pomaže li pijenje vode kod gihta?
Odgovarajuća hidracija pomaže održavanju dovoljne količine mokraće i može biti važan dio zdravih navika kod gihta. Osobe kojima je zbog bolesti srca ili bubrega ograničen unos tekućine trebaju slijediti preporuke liječnika.
Koja je ciljna vrijednost mokraćne kiseline kod gihta?
Kod većine osoba koje se liječe zbog gihta uobičajeni cilj je održavati serumske urate ispod 6 mg/dL, odnosno približno 360 µmol/L. Kod težih oblika bolesti liječnik može odrediti niži cilj.
Smiju li osobe s bolesnim bubrezima uzimati lijekove za giht?
Postoje mogućnosti liječenja gihta i kod osoba sa smanjenom bubrežnom funkcijom, ali izbor lijeka i doziranje trebaju biti prilagođeni funkciji bubrega, drugim bolestima i terapiji koju osoba već uzima.
Treba li čistiti bubrege ako imate giht?
Ne postoji potreba za posebnim „čišćenjem“ bubrega. Korisnije je održavati odgovarajuću hidraciju kada nije medicinski ograničena, kontrolirati mokraćnu kiselinu i druge bolesti te slijediti preporučenu terapiju.