Uvod
Nakon prvog ili drugog bolnog napada mnogi se pitaju može li se giht potpuno izliječiti ili će se napadi uvijek vraćati. Odgovor nije jednostavno „da“ ili „ne“.
Akutni napad gihta može potpuno proći i osoba između napada može mjesecima ili godinama biti bez simptoma. Međutim, nestanak boli ne znači nužno da je nestao i temeljni problem – sklonost povišenoj mokraćnoj kiselini i stvaranju kristala urata.
Dobra je vijest da se giht kod mnogih osoba može vrlo učinkovito dugoročno kontrolirati. Kada se mokraćna kiselina održava dovoljno niskom, postojeći kristali urata mogu se postupno otapati, a rizik novih napada znatno se smanjuje.
U ovom članku objašnjavamo što zapravo znači „izliječiti giht“, zašto se bolest vraća, može li osoba godinama biti bez napada, koliko dugo traje liječenje i kakvu ulogu imaju prehrana, životne navike i terapija za snižavanje mokraćne kiseline.
Kratki odgovor: može li se giht izliječiti?
Giht se može vrlo dobro kontrolirati, a kod odgovarajuće dugoročne kontrole mokraćne kiseline moguće je spriječiti napade i postupno smanjiti naslage kristala urata.
Ipak, kod mnogih osoba ostaje trajna sklonost povišenoj mokraćnoj kiselini. Zbog toga se giht često promatra kao kronično stanje koje zahtijeva dugoročnu kontrolu, a ne kao infekcija koja se izliječi jednom terapijom i više se nikada ne vraća.
Najvažnije je razlikovati:
- smirivanje akutnog napada
- dugoročnu kontrolu mokraćne kiseline i kristala urata
Bol može nestati i bez dugoročne kontrole urata, ali ako kristali ostaju prisutni, novi napadi mogu se ponovno pojaviti.
Najvažnije za zapamtiti
- ✔ Napad gihta može potpuno proći, ali bolest može ostati prisutna u pozadini.
- ✔ Nestanak boli ne znači nužno da su kristali urata nestali.
- ✔ Dugoročno snižavanje mokraćne kiseline može postupno otapati kristale.
- ✔ Kada se urati drže u ciljnom rasponu, napadi mogu postati vrlo rijetki ili potpuno prestati.
- ✔ Giht se može ponovno aktivirati ako mokraćna kiselina ponovno ostane previsoka.
- ✔ Terapija za snižavanje mokraćne kiseline često je dugoročna.
- ✔ Prehrana i životne navike imaju važnu ulogu, ali kod mnogih osoba nisu dovoljne kao jedini način liječenja.
Zašto giht može nestati na nekoliko mjeseci ili godina?
Giht često ima razdoblja akutnih napada i razdoblja bez simptoma između njih.
Nakon što se upalna reakcija u zglobu smiri, bol, oteklina i crvenilo mogu potpuno nestati. Osoba tada ponovno normalno hoda i nema osjećaj da je bolesna.
Takvo razdoblje bez simptoma naziva se interkritičko razdoblje.
Problem je što kristali urata mogu ostati u zglobovima i drugim tkivima čak i kada nema boli.
Ako mokraćna kiselina dugoročno ostane dovoljno visoka, mogu nastajati novi kristali i povećavati se ukupna količina urata u tkivima. Zato sljedeći napad može nastati mjesecima ili godinama nakon prethodnog.
O razlici između napada i same bolesti detaljnije pročitajte u članku Može li giht proći sam od sebe?
Zašto se giht vraća?
Glavni razlog ponavljanja gihta jest to što uvjeti za stvaranje i održavanje kristala urata nisu dugoročno uklonjeni.
Ako koncentracija mokraćne kiseline ostaje previsoka, kristali koji su već prisutni mogu ostati u tkivima, a mogu nastajati i novi.
Ponavljanju napada mogu pridonijeti:
- dugotrajno visoka mokraćna kiselina
- neuzimanje ili prekid propisane terapije
- određeni lijekovi koji utječu na urate
- smanjena bubrežna funkcija
- veće količine alkohola
- dehidracija
- naglo gladovanje ili ekstremne dijete
- drugi metabolički i zdravstveni čimbenici
Važno je razlikovati uzrok bolesti od okidača pojedinog napada. Primjerice, alkohol ili obilni obrok mogu kod osjetljive osobe pridonijeti pojavi napada, ali sami ne objašnjavaju cijelu bolest.
Nestaju li kristali urata kada bol prođe?
Ne nužno. Akutna bol nastaje zbog upalne reakcije na kristale urata. Kada se upala smiri, bol može potpuno nestati iako dio kristala ostaje prisutan u zglobu.
Upravo zato dugoročno liječenje gihta nije usmjereno samo na zaustavljanje napada.
Cilj je održavati mokraćnu kiselinu dovoljno niskom da se prestane stvarati novo opterećenje uratima i da se postojeće naslage postupno počnu otapati.
Kod većine osoba koje se liječe zbog gihta uobičajeni cilj serumskih urata je ispod 6 mg/dL, odnosno 360 µmol/L. Kod težih oblika bolesti liječnik može razmotriti nižu ciljnu vrijednost.
Detaljnije o toj povezanosti pročitajte u članku Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
Može li osoba s gihtom više nikada ne dobiti napad?
Da, moguće je da osoba nakon odgovarajuće dugoročne kontrole mokraćne kiseline godinama nema napad gihta.
Kako se koncentracija urata dugoročno održava ispod ciljne vrijednosti, ukupna količina kristala u tijelu može se postupno smanjivati.
Kada se opterećenje kristalima dovoljno smanji, napadi mogu postati sve rjeđi i kod nekih osoba potpuno prestati.
To ipak nije razlog za samostalno prekidanje terapije. Upravo redovita dugoročna kontrola mokraćne kiseline može biti razlog zbog kojeg se napadi više ne pojavljuju.
Važna zamka
„Nemam napade, pa mi lijek više ne treba“ nije uvijek ispravan zaključak. Kod osobe koja uz terapiju godinama nema giht upravo održavanje mokraćne kiseline u ciljnom rasponu može sprječavati povratak bolesti.
Postoji li remisija kod gihta?
Kod dobro kontroliranog gihta moguće je dugo razdoblje bez napada, bez tofa i drugih aktivnih simptoma bolesti.
U praktičnom smislu osoba se tada može osjećati potpuno zdravo i godinama normalno funkcionirati.
Međutim, dugoročna remisija obično ovisi o održavanju uvjeta koji sprječavaju ponovno nakupljanje kristala, prvenstveno odgovarajuće koncentracije mokraćne kiseline.
Zato pojam remisije ne treba tumačiti kao jamstvo da se giht više nikada ne može vratiti bez obzira na vrijednosti urata i liječenje.
Je li terapija za giht doživotna?
Kod osoba kojima je propisana dugoročna terapija za snižavanje mokraćne kiseline liječenje se često nastavlja dugoročno, a kod mnogih i trajno.
Razlog je jednostavan: lijek može održavati mokraćnu kiselinu u ciljnom rasponu, ali nakon njegova prekida kod osobe koja i dalje ima sklonost hiperuricemiji vrijednosti se mogu ponovno povećati.
Zato odluku o prekidu ili promjeni dugoročne terapije ne treba donositi samo zato što nekoliko godina nije bilo napada.
Odluka o trajanju terapije ovisi o:
- učestalosti prethodnih napada
- vrijednostima mokraćne kiseline
- prisustvu tofa
- bubrežnoj funkciji
- bubrežnim kamencima
- drugim bolestima i lijekovima
- uspješnosti i podnošljivosti terapije
Propisanu terapiju ne treba samostalno prekidati ili mijenjati.
Što se može dogoditi ako prestanete uzimati terapiju?
Ako se terapija koja uspješno održava urate u ciljnom rasponu prekine, mokraćna kiselina kod dijela osoba može ponovno porasti.
To ne znači da će napad nastati već sljedeći dan. Kristali se ponovno stvaraju i nakupljaju tijekom vremena.
Zbog toga osoba nakon prekida terapije može neko vrijeme i dalje biti bez simptoma, što može stvoriti dojam da joj lijek zaista nije bio potreban.
Međutim, ako urati dugoročno ponovno ostanu previsoki, povećava se mogućnost povratka napada i ponovnog nakupljanja kristala.
Upravo zato se dugoročna terapija ne procjenjuje samo prema tome boli li zglob danas.
Zašto se napadi ponekad pojave nakon početka terapije?
Ovo može biti zbunjujuće. Osoba počne uzimati terapiju za snižavanje mokraćne kiseline očekujući da napadi odmah prestanu, a u početnom razdoblju može se dogoditi upravo suprotno.
Kada se razina urata počne mijenjati, postojeće naslage kristala mogu postati nestabilnije i privremeno povećati mogućnost akutnog napada.
Zato liječnik pri započinjanju dugoročne terapije kod određenih osoba može preporučiti i privremenu terapiju za smanjenje rizika od novih napada tijekom početnog razdoblja.
Pojava napada nakon početka terapije ne znači automatski da dugoročna terapija „ne djeluje“.
Može li se giht držati pod kontrolom samo prehranom?
Prehrana može utjecati na mokraćnu kiselinu i rizik napada, ali njezin učinak obično nije dovoljan da kod svake osobe riješi hiperuricemiju.
Giht nije samo posljedica hrane bogate purinima. Na razinu mokraćne kiseline utječu i genetika, sposobnost bubrega da izlučuju urate, tjelesna masa, lijekovi i druga zdravstvena stanja.
Zato čak i osoba koja se vrlo pažljivo hrani može i dalje imati povišene urate i potrebu za medicinskom terapijom.
Prehranu treba promatrati kao važan dio cjelokupnog liječenja, ali ne kao test osobne discipline niti jedini način kontrole bolesti.
Više praktičnih preporuka pronađite u članku Giht i prehrana – što jesti, a što izbjegavati?
Može li mršavljenje pomoći dugoročno?
Ako postoji višak tjelesne mase, postupno postizanje odgovarajuće težine može biti koristan dio dugoročnog pristupa gihtu i ukupnom metaboličkom zdravlju.
Važno je da promjena bude postupna. Naglo gladovanje i izrazito restriktivne dijete mogu dovesti do metaboličkih promjena koje nisu poželjne kod osobe sklone gihtu.
Zato je održiv način prehrane bolji izbor od kratkotrajnih ekstremnih režima.
Kakvu ulogu imaju alkohol i hidracija?
Veće količine alkohola kod nekih osoba mogu povećati rizik od napada gihta i nepovoljno utjecati na kontrolu mokraćne kiseline.
Dehidracija također može biti jedan od čimbenika koji pogoduju napadu, pa je odgovarajući unos tekućine važan dio svakodnevne rutine ako liječnik zbog druge bolesti nije preporučio ograničenje.
To ipak ne znači da će izbjegavanje alkohola i pijenje velikih količina vode samo po sebi izliječiti giht kod osobe koja ima značajno nakupljanje kristala urata.
Detaljnije pročitajte Giht i alkohol – što smijete piti, a što izbjegavati? i Što piti kod gihta – najbolji i najgori napitci.
Giht i bubrezi – zašto je to važno za dugoročnu kontrolu?
Bubrezi imaju važnu ulogu u izlučivanju mokraćne kiseline. Ako njihova funkcija oslabi, uklanjanje urata može biti manje učinkovito i kontrola gihta postati zahtjevnija.
Kronična bubrežna bolest također može utjecati na izbor lijekova za akutni napad i na planiranje dugoročne terapije.
Zato se kod dugoročnog liječenja gihta često ne prati samo vrijednost mokraćne kiseline nego i bubrežna funkcija te drugi zdravstveni čimbenici.
Detaljnije o toj povezanosti pročitajte u članku Giht i bubrezi – kakva je povezanost?
Prirodna podrška kod dugoročne kontrole gihta
Dugoročni prirodni pristup gihtu prvenstveno uključuje održive životne navike: uravnoteženu prehranu, odgovarajuću hidraciju, postupno održavanje zdrave tjelesne mase, redovito kretanje i izbjegavanje pretjerivanja s alkoholom.
Neke osobe koriste i biljne ili druge prirodne pripravke kao dodatnu podršku.
Takve pripravke treba promatrati kao dodatak, a ne kao zamjenu za praćenje mokraćne kiseline ili propisanu terapiju kada je ona potrebna.
Poseban oprez potreban je kod osoba koje imaju bolest bubrega ili uzimaju više lijekova, jer određeni biljni pripravci i dodaci prehrani mogu biti neprikladni ili stupiti u interakcije s terapijom.
Više o simptomima, prehrani, liječenju i mogućnostima dodatne prirodne podrške pronađite na stranici Giht – simptomi, uzroci i liječenje.
Kako smanjiti mogućnost da se giht vrati?
Najbolji dugoročni pristup ovisi o individualnim uzrocima i težini bolesti, ali nekoliko koraka ima posebno važnu ulogu:
- redovito kontrolirati mokraćnu kiselinu kada je to preporučeno
- uzimati propisanu terapiju redovito
- ne prekidati urate-lowering terapiju samostalno
- održavati odgovarajuću hidraciju
- izbjegavati pretjerivanje s alkoholom
- održavati uravnotežen način prehrane
- postupno regulirati tjelesnu masu ako postoji višak kilograma
- kontrolirati krvni tlak, šećernu bolest i druge metaboličke probleme
- pratiti bubrežnu funkciju prema preporuci liječnika
Za osobu koja ima ponavljane napade najvažnije je ne koncentrirati se samo na to kako zaustaviti sljedeću bol, nego i na razlog zbog kojeg se kristali urata stvaraju.
Kada se javiti liječniku?
Ako imate potvrđen giht, liječnički pregled i kontrole posebno su važni kada se obrazac bolesti mijenja.
Javite se liječniku ako:
- napadi postaju sve češći
- napadi traju dulje nego prije
- zahvaćeno je više zglobova
- pojavljuju se tvrde potkožne nakupine odnosno tofi
- mokračna kiselina ostaje visoka unatoč terapiji
- imate poznatu bolest bubrega
- imali ste bubrežne kamence
- imate nuspojave ili poteškoće s terapijom
- razmišljate o prekidu dugoročne terapije
Ako prvi put imate izrazito bolan, crven i otečen zglob, osobito uz temperaturu ili opće loše stanje, potrebna je odgovarajuća procjena kako bi se isključili drugi uzroci poput infekcije zgloba.
Zaključak
Giht se može vrlo uspješno dugoročno kontrolirati, ali nestanak jednog napada nije isto što i trajno rješavanje bolesti.
Bol i oteklina mogu potpuno nestati, dok kristali urata ostaju u zglobovima i drugim tkivima. Ako mokraćna kiselina dugoročno ostane previsoka, novi napadi mogu se ponovno pojaviti.
Kada se urati održavaju ispod ciljne vrijednosti dovoljno dugo, postojeći kristali mogu se postupno otapati. Napadi tada mogu postati sve rjeđi, a kod dobro kontrolirane bolesti osoba može godinama biti potpuno bez simptoma.
To je razlog zbog kojeg dugoročna terapija za snižavanje mokraćne kiseline često traje mnogo godina, a kod mnogih osoba i trajno.
Prehrana, hidracija, tjelesna masa i druge životne navike važan su dio kontrole, ali kod osoba kojima je potrebna terapija ne trebaju se promatrati kao njezina zamjena.
Najvažniji cilj zato nije samo „izdržati“ povremeni napad, nego stvoriti uvjete u kojima se kristali urata više ne nakupljaju i bolest dugoročno ostaje pod kontrolom.
Povezani članci
- Giht – simptomi, uzroci i liječenje
- Može li giht proći sam od sebe?
- Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
- Kako nastaje giht? Uzroci i čimbenici rizika
- Giht i bubrezi – kakva je povezanost?
- Napad gihta – koliko traje i kako ga ublažiti?
- Kako smanjiti mokraćnu kiselinu prirodno?
- Giht i prehrana – što jesti, a što izbjegavati?
- Giht i alkohol – što smijete piti, a što izbjegavati?
Česta pitanja
Može li se giht potpuno izliječiti?
Giht se može vrlo uspješno dugoročno kontrolirati. Kada se mokraćna kiselina dovoljno dugo održava ispod ciljne vrijednosti, kristali urata mogu se postupno otapati i napadi mogu potpuno prestati. Ipak, kod mnogih osoba ostaje trajna sklonost povišenoj mokraćnoj kiselini.
Zašto se giht vraća nakon što bol prođe?
Bol može nestati kada se smiri akutna upala, ali kristali urata mogu ostati u zglobu. Ako mokraćna kiselina dugoročno ostane previsoka, novi napadi mogu se ponovno pojaviti.
Može li osoba godinama biti bez napada gihta?
Da. Između napada mogu proći godine, a kod dobro kontrolirane mokraćne kiseline napadi mogu postati vrlo rijetki ili potpuno prestati.
Je li terapija za snižavanje mokraćne kiseline doživotna?
Kod mnogih osoba terapija se koristi dugoročno i često trajno. Odluka o trajanju ovisi o vrijednostima urata, učestalosti napada, tofima, bubrežnoj funkciji i drugim individualnim čimbenicima.
Što se događa ako prestanem uzimati terapiju za giht?
Kod osobe koja i dalje ima sklonost hiperuricemiji mokraćna kiselina nakon prekida terapije može ponovno porasti. Napad ne mora nastati odmah, ali s vremenom se ponovno mogu nakupljati kristali i povećati rizik povratka bolesti.
Može li se giht kontrolirati samo prehranom?
Prehrana i životne navike mogu pomoći, ali kod mnogih osoba ne snižavaju mokraćnu kiselinu dovoljno da budu jedina terapija. Potreba za lijekovima ovisi o individualnom riziku i težini bolesti.
Koja je ciljna vrijednost mokraćne kiseline kod gihta?
Kod većine osoba koje se liječe zbog gihta cilj je održavati serumske urate ispod 6 mg/dL, odnosno 360 µmol/L. Kod težih oblika liječnik može preporučiti nižu ciljnu vrijednost.