Uvod
Giht se često povezuje s jakom boli u nožnom palcu, određenom hranom ili povišenom mokraćnom kiselinom. Međutim, bolest ne nastaje preko noći i obično je rezultat procesa koji se u organizmu razvija tijekom duljeg razdoblja.
U središtu tog procesa nalazi se mokraćna kiselina. Kada je njezina koncentracija u krvi dugotrajno povišena, povećava se mogućnost stvaranja kristala urata. Ti se kristali mogu taložiti u zglobovima i okolnim tkivima te u određenom trenutku izazvati snažnu upalnu reakciju – napad gihta.
Ipak, povišena mokraćna kiselina ne znači automatski da će osoba dobiti giht. Neki ljudi godinama imaju hiperuricemiju bez napada, dok se kod drugih razviju bol, crvenilo i oteklina karakteristični za bolest.
Zato je za razumijevanje gihta važno odgovoriti na nekoliko pitanja: odakle dolazi mokraćna kiselina, zašto njezina razina raste, kako nastaju kristali i zašto oni u jednom trenutku izazovu upalu?
U nastavku detaljno objašnjavamo kako nastaje giht, koji čimbenici povećavaju rizik i što se s vremenom može događati ako se bolest ponavlja.
Kratki odgovor: kako nastaje giht?
Giht nastaje kada se kristali mononatrijeva urata talože u zglobovima ili okolnim tkivima i izazovu upalnu reakciju. Njihovo stvaranje povezano je s povišenom koncentracijom mokraćne kiseline u organizmu.
Proces se pojednostavljeno može prikazati ovako:
- u organizmu nastaje mokraćna kiselina razgradnjom purina
- mokraćna kiselina se uglavnom izlučuje putem bubrega
- ako je organizam stvara previše ili je ne izlučuje dovoljno, njezina koncentracija u krvi raste
- dugotrajno povišena razina povećava mogućnost stvaranja kristala urata
- kristali se mogu taložiti u zglobovima i okolnim tkivima
- reakcija imunološkog sustava na kristale može izazvati naglu i vrlo bolnu upalu – napad gihta
Zbog toga giht nije samo „posljedica određene hrane“. Prehrana može biti jedan od čimbenika, ali na razvoj bolesti utječu i genetika, funkcija bubrega, tjelesna masa, određene bolesti, lijekovi i drugi čimbenici.
Najvažnije za zapamtiti
- ✔ Giht je povezan s taloženjem kristala urata u zglobovima i tkivima.
- ✔ Dugotrajno povišena mokraćna kiselina povećava rizik njihova nastanka.
- ✔ Povišena mokraćna kiselina i giht nisu isto.
- ✔ Kod mnogih osoba problem nije pretjerano stvaranje mokraćne kiseline, nego njezino nedovoljno izlučivanje iz organizma.
- ✔ Prehrana je samo jedan od čimbenika koji mogu utjecati na giht.
- ✔ Napad gihta predstavlja snažnu upalnu reakciju na kristale, a ne trenutak u kojem je bolest nužno tek nastala.
Što je mokraćna kiselina i zašto je važna kod gihta?
Mokraćna kiselina nastaje kao završni proizvod razgradnje purina. Purini su prirodno prisutni u našem organizmu, ali ih unosimo i hranom.
Većina mokraćne kiseline nalazi se otopljena u krvi, a organizam je mora redovito uklanjati. Najveći dio izlučuje se putem bubrega u mokraću, dok se dio uklanja preko probavnog sustava.
Problem nastaje kada se ravnoteža između stvaranja i izlučivanja poremeti. Ako mokraćna kiselina nastaje brže nego što je organizam može ukloniti, njezina koncentracija u krvi raste.
Takvo stanje naziva se hiperuricemija.
Detaljnije o toj povezanosti pročitajte u članku Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
Je li povišena mokraćna kiselina isto što i giht?
Ne. Ovo je jedna od najvažnijih razlika za razumijevanje bolesti.
Osoba može imati povišenu koncentraciju mokraćne kiseline u krvi, a da nikada nije imala napad gihta. Takvo stanje naziva se asimptomatska hiperuricemija.
S druge strane, giht podrazumijeva bolest povezanu s taloženjem kristala urata i njihovim djelovanjem u tkivima.
Zato laboratorijski nalaz mokraćne kiseline treba promatrati zajedno sa simptomima, poviješću bolesti i liječničkom procjenom.
Drugim riječima: povišena mokraćna kiselina povećava rizik, ali sama po sebi nije dovoljna da kažemo da osoba ima giht.
Zašto raste mokraćna kiselina?
Koncentracija mokraćne kiseline može porasti iz dva osnovna razloga: organizam je stvara više nego što može ukloniti ili je ne izlučuje dovoljno učinkovito.
1. Smanjeno izlučivanje mokraćne kiseline
Kod velikog broja osoba s gihtom važnu ulogu ima nedovoljno izlučivanje mokraćne kiseline putem bubrega.
To ne mora nužno značiti da osoba ima tešku bubrežnu bolest. Na sposobnost organizma da uklanja urate mogu utjecati genetika, funkcija bubrega, određeni lijekovi i druga zdravstvena stanja.
2. Povećano stvaranje mokraćne kiseline
Rjeđe, organizam može stvarati povećanu količinu mokraćne kiseline zbog pojačane razgradnje purina. Na ukupnu količinu purina djelomično može utjecati i prehrana.
U praksi se kod pojedine osobe može istodobno pojaviti više čimbenika, pa uzrok povišene mokraćne kiseline nije uvijek samo jedan.
Kako od mokraćne kiseline nastaju kristali?
Kada koncentracija urata u tjelesnim tekućinama ostane dovoljno visoka, povećava se mogućnost njihove kristalizacije.
Nastali kristali mogu se postupno taložiti u zglobovima i okolnim tkivima. Taj proces može trajati prije nego što osoba osjeti prvi karakteristični napad.
Zato prvi napad gihta ne mora značiti da je problem nastao prethodnog dana zbog jednog obroka. U podlozi može postojati dulje razdoblje povišene mokraćne kiseline i postupnog stvaranja kristala.
To je važno i za razumijevanje prehrane: određeni obrok ili alkohol mogu kod osjetljive osobe biti povezani s pojavom napada, ali nisu nužno stvorili cijelu bolest u nekoliko sati.
Zašto kristali izazivaju tako jaku bol?
Kada imunološki sustav prepozna kristale urata u zglobu, može pokrenuti snažnu upalnu reakciju.
Tada se mogu vrlo brzo razviti karakteristični simptomi:
- nagla i jaka bol u zglobu
- oteklina
- crvenilo
- osjećaj topline
- izražena osjetljivost na dodir
- otežano pomicanje zahvaćenog zgloba
Bol može biti toliko izražena da nekim osobama smeta čak i lagani dodir plahte preko zahvaćenog područja.
Takva akutna upalna epizoda naziva se napad gihta.
Više o tijeku akutne epizode pročitajte u članku Napad gihta – koliko traje i što napraviti?
Zašto giht često prvo napada nožni palac?
Jedno od najpoznatijih mjesta pojave gihta jest zglob pri bazi nožnog palca. Akutni napad na tom području poznat je kao podagra.
Kristalizaciji urata pogoduju određeni lokalni uvjeti, a periferni zglobovi imaju nižu temperaturu od središnjih dijelova tijela. To je jedan od razloga zbog kojih se kristali često talože upravo u zglobovima stopala.
Ipak, giht nije bolest samo nožnog palca. Može zahvatiti i gležanj, koljeno te druge zglobove.
Ako se bol pojavljuje u prstima ili stopalu, pročitajte i Giht na prstima nogu – simptomi i uzroci te Giht i bolovi u stopalu – kako ih prepoznati i ublažiti?
Može li giht nastati ako se hranite zdravo?
Da. Zdrava prehrana može biti važan dio prevencije i kontrole bolesti, ali giht nije isključivo posljedica „loše prehrane“.
Osoba može razviti giht iako ne jede velike količine mesa ili druge hrane bogate purinima. Genetska sklonost, sposobnost bubrega da izlučuju mokraćnu kiselinu, tjelesna masa, lijekovi i druga zdravstvena stanja također mogu imati važnu ulogu.
Zbog toga nije korisno bolest promatrati kao kaznu za pojedini obrok niti osobu s gihtom automatski smatrati odgovornom za nastanak bolesti.
Prehrana je ipak jedan od čimbenika na koje možemo utjecati, pa ima važno mjesto u dugoročnom pristupu gihtu.
Koji čimbenici povećavaju rizik od gihta?
Giht obično nema samo jedan uzrok. Rizik može biti rezultat kombinacije nasljednih, metaboličkih, životnih i drugih čimbenika.
Među čimbenicima koji mogu biti povezani s većim rizikom nalaze se:
- dugotrajno povišena mokraćna kiselina
- obiteljska i genetska sklonost
- smanjena funkcija bubrega
- prekomjerna tjelesna masa
- određeni metabolički poremećaji
- veći unos alkohola
- određeni obrasci prehrane
- neki lijekovi koji mogu utjecati na razinu mokraćne kiseline
- određena zdravstvena stanja koja utječu na stvaranje ili izlučivanje urata
Prisutnost jednog čimbenika ne znači da će osoba sigurno razviti giht. Rizik raste kada se više čimbenika kombinira i kada mokraćna kiselina ostaje povišena tijekom duljeg vremena.
Je li giht nasljedan?
Genetika može imati važnu ulogu u regulaciji mokraćne kiseline, osobito kroz način na koji bubrezi i drugi sustavi u organizmu upravljaju uratima.
Zbog toga osoba koja u obitelji ima giht može imati povećanu sklonost bolesti, ali nasljeđe ne znači da će se giht sigurno razviti.
Na konačni rizik utječe kombinacija genetske predispozicije i drugih čimbenika tijekom života.
O ovoj temi detaljnije pročitajte u članku Je li giht nasljedan?
Može li osoba godinama stvarati kristale bez simptoma?
Da. Proces taloženja kristala može započeti prije prvog prepoznatljivog napada gihta.
Zbog toga razdoblje bez boli ne mora uvijek značiti da se u organizmu ništa ne događa. Isto vrijedi i nakon napada: kada se bol povuče, sklonost stvaranju i taloženju kristala može ostati ako mokraćna kiselina i dalje nije odgovarajuće kontrolirana.
To objašnjava zašto je kod ponavljanih napada važno razmišljati dugoročno, a ne samo o tome kako smiriti bol tijekom nekoliko akutnih dana.
Kako se giht razvija kroz vrijeme?
Giht se može razvijati postupno, a tijek bolesti nije jednak kod svake osobe. Prije prvog napada može postojati dulje razdoblje povišene mokraćne kiseline bez ikakvih prepoznatljivih simptoma.
Razvoj gihta može se pojednostavljeno promatrati kroz nekoliko faza:
- povišena mokraćna kiselina bez simptoma
- stvaranje i taloženje kristala urata
- prvi akutni napad gihta
- razdoblje između napada bez izraženih simptoma
- ponavljani napadi kod dijela osoba
- kronični giht i nakupljanje većih naslaga urata kod dugotrajne nekontrolirane bolesti
Ne mora svaka osoba proći kroz sve navedene faze. Pravodobno prepoznavanje bolesti i odgovarajuća kontrola mokraćne kiseline mogu značajno utjecati na njezin daljnji tijek.
Što se događa između dva napada gihta?
Nakon što se akutna upala smiri, bol, crvenilo i oteklina mogu potpuno nestati. Osoba tada može imati osjećaj da je problem riješen.
Razdoblje između napada naziva se interkritično razdoblje. Iako tada nema izraženih simptoma, kristali urata mogu ostati prisutni u tkivima ako je mokraćna kiselina i dalje dovoljno visoka.
Zbog toga odsutnost boli nije isto što i nestanak sklonosti gihtu.
Kod nekih osoba između prvog i sljedećeg napada može proći dugo vrijeme, dok se kod drugih napadi počinju ponavljati češće.
Upravo je razdoblje bez simptoma važno za dugoročan pristup bolesti. Cilj nije samo reagirati kada zglob već jako boli, nego smanjiti mogućnost budućih napada i daljnjeg nakupljanja kristala.
Zašto napad gihta može početi potpuno iznenada?
Jedna od karakteristika gihta jest da se jaka bol može razviti vrlo brzo. Osoba se može osjećati dobro tijekom dana, a zatim se tijekom noći probuditi zbog intenzivne boli u zglobu.
To ne znači da su se svi kristali stvorili nekoliko sati prije početka simptoma. Oni su mogli biti prisutni i ranije, dok se akutna upalna reakcija aktivirala naknadno.
Određene promjene u organizmu mogu kod osjetljive osobe biti povezane s pokretanjem napada. To mogu biti promjene u razini mokraćne kiseline, dehidracija, veća količina alkohola, obilniji obrok, bolest, određeni lijekovi ili drugi fiziološki stresovi.
Zato je korisno razlikovati uzrok bolesti od okidača pojedinog napada. Dugotrajno taloženje kristala stvara podlogu za giht, dok određeni događaj može biti povezan s pojavom akutne epizode.
Alkohol i nastanak gihta
Alkohol može utjecati na metabolizam mokraćne kiseline i kod osoba sklonih gihtu povećati rizik od napada. Učinak nije jednak kod svih alkoholnih pića niti kod svake osobe.
Problem nije samo sadržaj purina u pojedinim pićima. Metabolizam alkohola može utjecati i na način na koji organizam izlučuje mokraćnu kiselinu.
Veće količine alkohola mogu dodatno pridonijeti dehidraciji, što je još jedan razlog zbog kojeg kombinacija alkohola i nedovoljnog unosa vode može biti nepovoljna kod osoba koje već imaju giht.
To ipak ne znači da je alkohol jedini razlog nastanka bolesti. Osoba s izraženom genetskom predispozicijom ili smanjenim izlučivanjem urata može razviti giht i bez značajnog unosa alkohola.
Detaljnije o ovoj temi pročitajte u članku Giht i alkohol – što smijete piti, a što izbjegavati?
Može li dehidracija potaknuti napad gihta?
Nedovoljan unos tekućine može biti nepovoljan za osobe sklone gihtu. Kada je organizam dehidriran, mijenja se koncentracija tvari u tjelesnim tekućinama, a bubrezi imaju važnu ulogu u izlučivanju mokraćne kiseline.
Zato je odgovarajuća hidratacija važan dio svakodnevnih navika kod osoba s gihtom, osim ako je liječnik zbog drugog zdravstvenog stanja preporučio ograničenje unosa tekućine.
Posebnu pažnju na tekućinu ima smisla obratiti tijekom vrućih dana, fizičke aktivnosti, bolesti praćene gubitkom tekućine ili nakon većeg unosa alkohola.
Više praktičnih informacija pronađite u članku Što piti kod gihta – najbolja i najgora pića.
Mogu li nagle dijete i brzo mršavljenje pogoršati giht?
Postupno smanjenje tjelesne mase kod osobe s prekomjernom tjelesnom masom može imati povoljan učinak na ukupno metaboličko zdravlje. Međutim, vrlo restriktivne dijete, dugotrajno gladovanje i naglo mršavljenje nisu dobar pristup gihtu.
Brze metaboličke promjene mogu privremeno utjecati na koncentraciju mokraćne kiseline i kod osjetljivih osoba povećati mogućnost napada.
Zato cilj nije „što brže smršavjeti“, nego postići održive promjene prehrane i tjelesne mase.
Isto tako, dijeta kod gihta ne bi se trebala svesti na izbacivanje velikog broja namirnica bez jasnog razloga. Dugoročno je važniji uravnotežen obrazac prehrane koji se može održavati.
Koja je uloga bubrega u nastanku gihta?
Bubrezi imaju jednu od ključnih uloga u regulaciji mokraćne kiseline jer se velik dio urata iz organizma uklanja upravo putem mokraće.
Ako se mokraćna kiselina ne izlučuje dovoljno učinkovito, njezina koncentracija u krvi može porasti čak i kada osoba ne unosi izrazito velike količine purina hranom.
Zato je pojednostavljena tvrdnja da giht nastaje samo zbog mesa ili druge „pogrešne hrane“ netočna. Kod mnogih osoba sposobnost organizma da uklanja urate jednako je važna ili važnija od samog unosa purina.
S druge strane, kronična bubrežna bolest može dodatno otežati izlučivanje mokraćne kiseline i povećati rizik od hiperuricemije i gihta.
Giht i bubrezi zato su međusobno povezani na više načina, a kod osoba s bubrežnim problemima terapiju i prehrambene promjene treba prilagoditi individualnom zdravstvenom stanju.
Mogu li lijekovi povećati rizik od gihta?
Određeni lijekovi mogu utjecati na koncentraciju mokraćne kiseline ili njezino izlučivanje i tako povećati sklonost gihtu kod predisponiranih osoba.
Među poznatijim primjerima nalaze se neki diuretici koji se koriste u liječenju povišenog krvnog tlaka i drugih stanja. Na mokraćnu kiselinu mogu utjecati i određeni drugi lijekovi.
To ne znači da propisanu terapiju treba samostalno prestati uzimati ako se pojavi giht.
Lijek koji je propisan zbog krvnog tlaka, srca ili drugog zdravstvenog problema ne treba ukidati bez razgovora s liječnikom. Ako postoji sumnja da terapija utječe na giht, liječnik može procijeniti odnos koristi i rizika te postoje li odgovarajuće alternative.
Utječu li spol i dob na rizik od gihta?
Giht se češće pojavljuje kod muškaraca, osobito u srednjoj i starijoj životnoj dobi. Kod žena je rizik prije menopauze općenito niži, dok se nakon menopauze povećava.
Jedan od razloga povezan je s hormonskim utjecajem na regulaciju mokraćne kiseline. S godinama se istodobno mogu pojaviti i drugi čimbenici rizika, uključujući smanjenu funkciju bubrega, metaboličke bolesti i korištenje određenih lijekova.
Ipak, giht nije isključivo bolest starijih muškaraca. Može se pojaviti i kod mlađih osoba, osobito ako postoji snažna genetska predispozicija ili drugi izraženi čimbenici rizika.
Zašto se napadi gihta vraćaju?
Akutni napad može se smiriti, ali ako kristali urata ostanu prisutni i mokraćna kiselina dugoročno ostaje previsoka, postoji mogućnost novih upalnih epizoda.
Zbog toga liječenje samo boli tijekom napada i dugoročna kontrola bolesti nisu ista stvar.
Lijek protiv upale može pomoći smiriti akutne simptome prema preporuci liječnika, ali dugoročni pristup usmjeren je na smanjenje opterećenja organizma uratima i sprječavanje novih naslaga kristala.
Kod neliječenog ili nedovoljno kontroliranog gihta napadi kod nekih osoba s vremenom mogu postajati češći, trajati dulje ili zahvaćati više zglobova.
Zato razdoblje bez boli nije razlog za zanemarivanje bolesti ako su se napadi već ponavljali.
Što se može dogoditi ako giht godinama nije kontroliran?
Kod dugotrajno povišene mokraćne kiseline i ponavljanih napada količina kristala u organizmu može se postupno povećavati.
S vremenom se mogu stvarati veće nakupine kristala urata koje se nazivaju tofi. Mogu se pojaviti oko zglobova i u drugim tkivima te kod uznapredovale bolesti postati vidljivi ili opipljivi.
Kronično taloženje kristala i ponavljane upale mogu oštetiti zglobove, ograničiti pokretljivost i uzrokovati dugotrajnije tegobe.
Giht je povezan i s problemima mokraćnog sustava. Kod nekih osoba mogu se pojaviti bubrežni kamenci povezani s mokraćnom kiselinom, dok istodobno postojeća bubrežna bolest može otežavati kontrolu urata.
Zato giht nije dobro promatrati samo kao nekoliko dana boli u nožnom palcu. Kod ponavljane bolesti važan je dugoročan pristup.
Zašto neki ljudi imaju samo jedan napad, a drugi česte napade?
Tijek gihta razlikuje se od osobe do osobe. Na učestalost napada mogu utjecati razina mokraćne kiseline, količina već nataloženih kristala, genetika, funkcija bubrega, terapija i životne navike.
Netko nakon prvog napada može dugo biti bez simptoma, dok druga osoba može imati nekoliko napada tijekom relativno kratkog razdoblja.
Zbog toga nije moguće samo na temelju prvog napada pouzdano predvidjeti kako će se bolest razvijati.
Ako su se napadi počeli ponavljati, korisno je s liječnikom procijeniti mokraćnu kiselinu, moguće čimbenike rizika i potrebu za dugoročnim liječenjem.
Može li se giht razviti bez tipičnog napada u nožnom palcu?
Da. Iako je nožni palac klasično mjesto prvog napada, giht može zahvatiti i druge zglobove.
Mogu biti zahvaćeni gležanj, koljeno, drugi zglobovi stopala, a kod dugotrajnije bolesti i drugi zglobovi.
Zbog toga odsutnost boli u nožnom palcu ne isključuje giht. Dijagnoza se ne postavlja samo prema mjestu boli, nego prema cijeloj kliničkoj slici i prema potrebi dodatnim pretragama.
Uzrok gihta nije isto što i okidač napada
Ovo je jedna od najvažnijih poruka za razumijevanje bolesti. Giht se razvija zbog stvaranja i taloženja kristala urata, dok alkohol, dehidracija, određeni obrok ili druga promjena mogu kod predisponirane osobe djelovati kao okidač pojedinog napada.
Zato traženje samo „onoga što sam jučer pojeo“ često ne daje cijelu sliku. Za dugoročnu kontrolu važnije je razumjeti zašto je mokraćna kiselina povišena i kako smanjiti ukupni rizik od novih napada.
Može li se spriječiti razvoj i napredovanje gihta?
Nije moguće promijeniti sve čimbenike koji utječu na giht. Genetsku sklonost, dob ili određena zdravstvena stanja ne možemo jednostavno ukloniti.
Ipak, na dio čimbenika možemo utjecati. Kod osobe koja već ima povišenu mokraćnu kiselinu ili potvrđen giht dugoročni cilj je smanjiti uvjete koji pogoduju daljnjem stvaranju i taloženju kristala urata.
To može uključivati:
- praćenje mokraćne kiseline
- uravnoteženu prehranu
- odgovarajući unos tekućine
- ograničavanje pretjerane konzumacije alkohola
- postupno postizanje odgovarajuće tjelesne mase ako postoji višak kilograma
- redovitu tjelesnu aktivnost
- kontrolu drugih zdravstvenih stanja
- propisanu terapiju za snižavanje mokraćne kiseline kada je potrebna
Važno je naglasiti da promjene životnih navika i medicinska terapija nisu suprotstavljeni pristupi. Kod osoba kojima je potrebna terapija oni zajedno mogu biti dio dugoročne kontrole bolesti.
Prehrana kod gihta – koliko zapravo može utjecati?
Prehrana može utjecati na mokraćnu kiselinu i rizik od napada, ali nije jedini niti nužno glavni razlog zbog kojeg se kod neke osobe razvije giht.
Purini se ne nalaze samo u hrani. Naš ih organizam prirodno sadrži i razgrađuje, pa potpuno uklanjanje purina iz prehrane nije ni moguće ni potrebno.
Umjesto vrlo restriktivne dijete, korisnije je obratiti pažnju na ukupni obrazac prehrane i ograničiti pretjerivanje s namirnicama i pićima koja mogu nepovoljno djelovati kod osoba sklonih gihtu.
Posebnu pažnju često zahtijevaju veće količine iznutrica, određenih vrsta mesa i morskih plodova, alkohol te zaslađena pića.
Detaljnije praktične preporuke pronađite u članku Što jesti kod gihta – dijeta koja može pomoći i vodiču Namirnice koje povećavaju mokraćnu kiselinu – što ograničiti?
Treba li potpuno izbaciti hranu bogatu purinima?
Ne mora svaka osoba s gihtom imati isti popis zabranjenih namirnica. Cilj prehrane nije stvoriti nepotrebno restriktivan jelovnik, nego smanjiti pretjerani unos onih izvora koji mogu značajnije pridonijeti ukupnom opterećenju purinima.
Važno je razlikovati, primjerice, povremenu umjerenu porciju određene namirnice od redovite konzumacije velikih količina hrane bogate purinima.
Također nema smisla automatski izbacivati velik broj povrća samo zato što sadrži određenu količinu purina. Cjelokupna kvaliteta prehrane važnija je od pojednostavljene podjele hrane na „dopuštenu“ i „zabranjenu“.
Što možete promijeniti ako imate sklonost gihtu?
Ako ste već imali napad ili imate povišenu mokraćnu kiselinu, korisnije je usmjeriti se na nekoliko održivih navika nego pokušati preko noći potpuno promijeniti život.
- pijte dovoljno vode tijekom dana
- izbjegavajte česte velike količine alkohola
- održavajte uravnotežen i raznolik jelovnik
- izbjegavajte ekstremne dijete i naglo gladovanje
- ako trebate smršavjeti, činite to postupno
- krećite se redovito u skladu sa zdravstvenim stanjem
- ne prekidajte propisane lijekove na svoju ruku
- kod ponavljanih napada kontrolirajte mokraćnu kiselinu prema preporuci liječnika
Ako želite detaljnije prepoznati moguće okidače pojedinog napada, pročitajte i Što pogoršava giht? Navike i hrana koje mogu potaknuti napad.
Prirodna podrška kod gihta
Prehrana, hidratacija, održavanje odgovarajuće tjelesne mase i druge svakodnevne navike važan su dio dugoročnog pristupa gihtu.
Neke osobe uz takve navike koriste i biljne ili druge prirodne pripravke kao dodatnu podršku.
Prirodni pristup najbolje je promatrati kao dio šire strategije. Kod već razvijenog gihta cilj nije samo ublažiti osjećaj nelagode tijekom napada, nego dugoročno kontrolirati čimbenike povezane sa stvaranjem i taloženjem kristala urata.
Prirodni pripravci zato ne bi trebali biti zamjena za praćenje mokraćne kiseline ili propisanu terapiju kada je ona potrebna.
Više o simptomima, prehrani, svakodnevnim navikama i mogućnostima dodatne prirodne podrške pronađite na našoj stranici Giht – simptomi, uzroci i liječenje.
Kada provjeriti mokraćnu kiselinu?
Mokraćna kiselina određuje se krvnom pretragom. Liječnik je može preporučiti ako simptomi upućuju na giht, ako ste već imali napade ili ako se prati učinak dugoročnog liječenja.
Važno je znati da vrijednost mokraćne kiseline tijekom samog akutnog napada kod nekih osoba može biti unutar laboratorijskog referentnog raspona. Zato jedan rezultat tijekom napada ne mora biti dovoljan za isključivanje gihta.
Kod potvrđenog gihta liječnik može pratiti mokraćnu kiselinu tijekom vremena i prema rezultatu prilagođavati dugoročnu terapiju.
Detaljno objašnjenje laboratorijskih vrijednosti i njihove povezanosti s bolešću pronađite u članku Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
Kako se postavlja dijagnoza gihta?
Dijagnoza se ne temelji samo na činjenici da je mokraćna kiselina povišena. Liječnik uzima u obzir način nastanka simptoma, zahvaćeni zglob, prethodne napade, laboratorijske nalaze i druge zdravstvene podatke.
U nekim situacijama može se analizirati tekućina iz zahvaćenog zgloba kako bi se dokazali kristali urata. Prema potrebi mogu se koristiti i slikovne metode koje mogu pomoći u otkrivanju naslaga kristala i promjena povezanih s gihtom.
To je osobito važno kod prvog napada ili kada simptomi nisu tipični, jer infekcija i drugi oblici artritisa mogu izgledati slično gihtu.
Kada se javiti liječniku?
Pregled se preporučuje ako prvi put imate naglu, jaku bol, crvenilo i oteklinu zgloba ili ako niste sigurni radi li se o gihtu.
Liječničku procjenu posebno treba potražiti ako:
- uz bolan i otečen zglob imate povišenu temperaturu
- bol je izrazito jaka ili se brzo pogoršava
- napadi se sve češće ponavljaju
- zahvaćeno je više zglobova
- pojavljuju se tvrde nakupine oko zglobova
- imate poznatu bolest bubrega
- imali ste bubrežne kamence
- simptomi se razlikuju od vaših ranijih napada
Kod ponavljanih napada važno je procijeniti ne samo način liječenja akutne boli nego i dugoročnu kontrolu mokraćne kiseline.
Zaključak
Giht nastaje kada se kristali urata stvaraju i talože u zglobovima i drugim tkivima te izazovu upalnu reakciju. Temeljni uvjet za njihov razvoj najčešće je dugotrajno povišena koncentracija mokraćne kiseline.
Međutim, uzrok gihta nije samo prehrana. Na razinu mokraćne kiseline i rizik bolesti utječu genetika, funkcija bubrega, tjelesna masa, određeni lijekovi, alkohol, prehrambene navike i druga zdravstvena stanja.
Prvi napad može nastati naglo, ali proces koji je do njega doveo često traje mnogo dulje. Isto tako, nestanak boli nakon napada ne znači nužno da su nestali kristali ili rizik od novih epizoda.
Zato je kod gihta važno razlikovati akutni napad od dugoročnog razvoja bolesti. Prehrana i životne navike imaju svoje mjesto, ali kod osoba s ponavljanim napadima posebno je važna odgovarajuća kontrola mokraćne kiseline.
Povezani članci
- Giht – simptomi, uzroci i liječenje
- Giht i mokraćna kiselina – kakva je povezanost?
- Je li giht nasljedan?
- Što pogoršava giht? Navike i hrana koje mogu potaknuti napad
- Giht na prstima nogu – simptomi i uzroci
- Giht i bolovi u stopalu – kako ih prepoznati i ublažiti?
- Napad gihta – koliko traje i što napraviti?
- Što jesti kod gihta – dijeta koja može pomoći
- Kako smanjiti mokraćnu kiselinu prirodno – savjeti koji mogu pomoći
Česta pitanja
Koji je glavni uzrok gihta?
Giht je povezan sa stvaranjem i taloženjem kristala urata, do čega može doći kada je mokraćna kiselina dugotrajno povišena. Na njezinu razinu utječu genetika, funkcija bubrega, prehrana, lijekovi i drugi čimbenici.
Nastaje li giht samo zbog hrane?
Ne. Prehrana može utjecati na rizik, ali giht nije samo posljedica hrane bogate purinima. Važnu ulogu imaju i genetika, izlučivanje mokraćne kiseline putem bubrega, tjelesna masa, lijekovi i druga zdravstvena stanja.
Znači li povišena mokraćna kiselina da imam giht?
Ne. Moguće je imati povišenu mokraćnu kiselinu bez simptoma gihta. Giht je povezan s taloženjem kristala urata i njihovim djelovanjem u tkivima.
Zašto giht često počinje na nožnom palcu?
Zglob nožnog palca jedno je od mjesta na kojima se kristali urata često talože. Periferni zglobovi imaju lokalne uvjete koji mogu pogodovati kristalizaciji urata.
Može li giht nastati ako se hranim zdravo?
Da. Giht može nastati i kod osobe koja se hrani uravnoteženo jer prehrana nije jedini čimbenik. Genetska predispozicija i sposobnost organizma da izlučuje mokraćnu kiselinu također mogu biti vrlo važni.
Zašto se giht vraća nakon što bol prođe?
Akutna upala može prestati dok kristali urata ostaju prisutni. Ako mokraćna kiselina dugoročno ostaje previsoka, mogu se pojaviti novi napadi.
Može li se spriječiti pogoršanje gihta?
Dugoročna kontrola mokraćne kiseline, odgovarajuća terapija kada je potrebna te održive promjene prehrane i životnih navika mogu pomoći smanjiti rizik novih napada i dugoročnih komplikacija.